Kalibrirana svinjska crijeva
Istekao im je rok trajanja, ali su još kalibrirana…
Podijeli s ekipom na Facebooku
Falklandski otoci ili Islas Malvinas
Jučer smo bili na Falklandima. Ako to nije zadnja rupa na ovom svijetu, onda je sigurno predzadnja. Volio bih da mogu napisati koju lijepu riječ o tom komadu kamena obraslom travom koji viri iz mora usred Atlanskog oceana, ali ne mogu. Kada dolazite, zavučete se u neki zaljev i pristanete uz sjebani dok iza kojeg su trule zgrade. Naselje Port Stanley je nekih pola sata pješke ili pet minuta vožnje. odlučio sam se prošetati. Upotrijebiti riječ vukojebina je uvreda za ona mjesta koja ste do sada tako nazivali. Šugava ravnica koju brije vjetar ne dajući mogućnost nijednom stablu da izraste presječena je cestom. S lijeve strane nema ničega, osim oznake da je tamo negdje aerodrom. S desne strane je par storina metara zemlje koja se spaja s morem. Počinju kućice. Kad ih gledate s broda, izgleda kao da promatrate Pehlin. Nabacane zbrda-zdola, malene drvenjače s raznoraznim smećem u dvorištu neodoljivo podsjećaju na slavno riječko naselje. Humora radi, bez ikakvih rasističkih primisli, mogu reći i da su ljudi u ovom naselju jednake boje kao oni na Pehlinu… To me malo začudilo. Ovo je britanski teritorij, a većina ljudi ne izgledaju kao britanci već mi više sliče na Maore. Može biti da britanska vlada daje kakvu lovu i olakšice ekipi koja se odseli ovamo pa kojekakvi očajni useljenici iz raznih dijelova Comoweltha prihvaćaju i dolaze ovamo misleći ostati par godina, a na kraju ostanu cijeli život. Iz blizine kućice izgledaju slatko i umiljato. I bile bi da nisu smještene na Falklandima. Argentinci ih zovu Islas Malvinas. 1982 godine bio je i slavni Falklandski rat. Pojedinosti ne znam, ali ako pročačkate internetom, naći ćete sve, od slike Margaret Tatcher u izazovnoj pozi do polovnih kapa britanskih vojnika umrljanih krvlju koju su dali za domovinu.
Kako ulazite u naselje, čini vam se da je sve mrtvo. Možda i zbog toga jer je prvo što vidite groblje zvano Snake Hill. Kuće iznad njega su totalno prazne, no pošto je dan, možda su ljudi na poslu. Tek par stotina metara dalje dolazite do tzv. centra. Većina ljudi vozi raznorazne SUV-je što je razumljivo s obzirom na klimu i zemljopis otoka. Ono što nam možda nije razumljivo je to zašto voze po krivoj strani pa ako naletite ovdje pazite kako hodate, ako idete lijevom stranom ceste, očekivat ćete da vozilo dolazi prema vama, ali vam je zapravo s leđa. Uz more je katedrala Anglikanske crkve, ne znam više čega, malo dalje je katolička crkva od dasaka i na kraju spomenik palim borcima i muzej. Pošto nisam onaj tip putopisca koji vam opisuje kulturne spomenike, crkve, vladine ustanove ili prirodne ljepote, vratio sam se prema centru i ušao u prvu birtiju. Tavernu. Poslužuju i klopu i zapravo je prilično dobro uređena. Solidan razglas, mjesto za DJ-a, mala pozornica, konobari koji izgledaju kao prijestupnici i MP3 jukebox sa pedesetak pjesama. Mjesto je ugodno, imaju dosta vrsta piva i za klopu famozni fish and chips, hamburger i sendviče. Za mjesto na korak do kraja svijeta, čovjek bi pomislio da su cijene normalnije, ali nisu ništa niže od centra Londona. Fish and chips i pivce - 18 baksa (američkih dolara). Moneta je inače britanska funta, ali primaju i eure i dolare na svakom koraku. A tih koraka i nema previše. Nekoliko suvenirnica i birtija, pošta, market i to je praktički sve. Još me više unesrećilo što žesticu toče na dozer. U Južnoj Americi je lijepi narodni običaj da, kada se naruči votka ili sličan eliksir, konobar toči koliko misli da je pristojno, a to obično nije manje od pola čaše. Ovdje sam dobio bijednih 0.3 ili 0.2 što je vjerovatnije s obzirom da mogu odokativno dobro ocijeniti, a znam da postoje dozeri i od 0.2. Sada znam za koje dijelove svijeta.
Lijepo vrijeme je uobičajeno na ovom područu - vječna kiša i oblaci, katkada ih zamijeni snijeg i led i tu i tamo kakava oluja. Vjetar stalno puše. Zapravo je toliko lijepo da nema ni pingvina. Mislim da to govori sasvim dosta o prirodnim ljepotama i ugodnoj klimi Falklandskih otoka u Argentini zvanih otoci Malvinas. I nekako vam nije jasno zašto se netko klao zbog ovoga. No, usprkos svemu, ovdje obitava cirka deset tusuća duša i valjda žive od nečega. Vjerovatno egzistira neka ribolovna industrija mada nisam vidio nijedan ribarski brod.
E, da, ima i ovaca. Naše putnike su poveli u obilazak neke farme. Ne znam da li je jedina, ali znam da imaju ovce. Ako vam je do gledanja ovaca, možete se provozati do Grobnika koji je u ovo doba godine vjerovatno isto hladan i vjetrovit kao ovo. Ali računajte da je ovdje sada ljeto, a na Grobniku će za deset dana zagrijati proljetno sunce, ovce će radosnije beketati, a umjesto konobara koji izgledaju kao kombinacija seksualnih prijestupnika i nasilnih navijača koji preživljavaju baveći se razbojništvom, nasmiješit će vam se grobnička djevojčica dubokog dekoltea koja će vas sa smješkom pitati ča ćete popit. Ma jebali ih Falklandi.
Evo par slikica da vidite o čemu se radi… Jedino što je vrijedilo vidjet je ono dupe. Do čitanja…
Podijeli s ekipom na Facebooku
South Georgia
Dugo vremena nisam ništa ovdje napisao, evo malo novih slika s novog mjesta, South Georgia, novi pingvini i jos netko, slatki mali pasići, ili nisu pasići…
Podijeli s ekipom na Facebooku
Evo malo novih slika
Evo malo novih slika, nekako se ne javljam u zadnje vrijeme, ali tek toliko da vidite: ovo je ekipa iz stroja, pretvaramo se da smo kuhari, i ide nam bolje nego u kuhinji… redili smo tripice i zalijevali ih votkom.
Malo kitova i kokosi i par slika iz Ushuaie, grada koji se naziva gradom na kraju svijeta, a zapravo seru, ima još jedan južnije, Čileanski Puerto Williams. Ali reklama čini čuda tako da je Ushuaia krcata turistima. Sutra smo tamo i slijedni oblokavanje. U bircu gdje ločemo na stropu imaju zastave raznih država, a nađa i sovjetska su najveže. Očito smo i na kraju svijeta poznati kao pijanci. Jebo nas ja…
Tu gdje vvidite ova isparenja, tu je grotlo nekog vulkana i to malo grije tako da se može okupati. Voda je topla samo par metara pa ako se otisnete dalje, smrznete se kao pička. A tu gdje vidite ove dražesne komade leda, tu sam se ja kupao. Stisao mi se toliko da sam pomislio da ga više nema. Jadan. Prva slika je iz Ushuaie, to je tzv. flota argentinske ratne mornarice. Skoro da bi ćovjek rekao da i Slovenija ima vežu, ali kada vidite gdje ste i koga čuva, ne treba ih ni toliko. Pingvini se nikad neće usuditi napasti Argentinu. A ova pripizdina ne znam kome bi bila privlačna. Osim turistima. Na jednoj slici vidite obalu načičkanu pingvinima. Tamo ih ima par sto tisuća i smrde ko sam vrag. Ovaj put je bila i kiša pa je zaista smrdjelo do jaja. I za kraj, portret jednog čovjeka, ne, nije ovdje sa mnom, ali ga znate. Pozdrav s kraja svijeta…
Podijeli s ekipom na Facebooku
Ma htio sam dodati u novi post…
Ali neću, evo mene, po ljeti u snijegu, slavio sam novu godinu po ljeti i po danu, jebo vas sve. Ajd uživajte i gledajte moju njušku.
Podijeli s ekipom na Facebooku
Port Lockeroy
samo slike, ne da mi se pisati ništa, hajde ćao
Podijeli s ekipom na Facebooku
Nove slike
Pingvini i ptice:
Pejzaž:
Podijeli s ekipom na Facebooku
Sretan Božić i godina nova
Podijeli s ekipom na Facebooku
Antartica
Evo malo slika s Antartice, pingvini koje ste toliko cekali!
Kao što vidite, ima različitih bastarda, pogledajete na Wikipediji vrste, ovi crnoglavih je bilo najviše, a ovaj s izblajhanom kosicom je u posjeti. Ovog jadnika na ledu je proganjao cijeli brod, jebi ga.
Pogledajte kako su gadovi usrani vlastitim govnima. Evo sad malo krajobraza:
Ovaj brod smo sreli, ukrcali se u gumenjake, prebacili preko, ispili desetak cugi i ratili se s otetim ženama. A ovo je naš bar i klavir na kojem sviram kurcu svake večeri.
Sjećate se one moje serije mrtvih mačaka, klik ovdje ako se želite prisjetiti? e, pa prešao sam na slijedeći level, evo vam mrtvi pingvini:
Evo, za sada toliko, ajde uživajte, neka vas čuva alkohol. Pozdrav i ostavite koji komentar!
Podijeli s ekipom na Facebooku
Nema više našeg specijalnog dopisnika!
Naš specijalni dopisnik s kraja svijeta je otišao pa sam morao osobno na kraj svijeta da uslikam koju sliku…
Podijeli s ekipom na Facebooku