Ovo je crvena sa poluprozirnom maskom – miješano s originalnog layera i s obrađenog.

Prvo ćemo selektirati crvenu boju pomoću Color range opcije iz Select menija.  Podesimo Fuzziness po volji tako da dobijemo željenu selekciju. Ako bolje pogledate, tamo gdje su tamniji tonovi i tamo gdje crvena prelazi u neku drugu boju ili tamniju nijansu crvene, crvena nije izgorena tako da nam je selektiranje lakše, tj. ne mora biti totalno precizno:

Kada smo dobili selekciju, možemo je pretvoriti u masku. A to ćemo dobiti tako da u Layer paleti kliknemo na ikonicu za masku (izgleda kao bijeli krug u kvadratiću),  a ako istovremeno držimo stisnut Alt, onda ćemo dobiti i pripadajući kanal.

Masku sada možemo zablurati. S maskama možemo raditi praktički iste radnje kao i s layerima ili selekcijama – možemo ih transformirati, rotirati, primjenjivati filtere na njih itd. Ovdje primjenjujemo blur iz razloga da smekšamo rubove maske da bi se maskirani dio glatko spojio s nemaskiranim (isto kao kad crtamo masku sa mekanim kistom, da bi prijelaz bio mekan i nevidljiv). Ako nismo zadovoljni sa selekcijom ili želimo biti precizniji, masku možemo lako popraviti sa kistom. A da masku učinimo malo prozirnom i dodamo i crvenoj boji efekta koji smo dobili korekcijom lab kanala, možemo preko maske bojati bijelu sa smanjenim opacityjem da malo otkrijemo obrađeni layer i pomiješamo ga s originalnim:

Eto, to i bilo to, relativno jednostavno i brzo, a vrlo efektno.

Share on Facebook

Pa da počnemo:

• Prvo dupliramo layer
• Zatim  moramo prebaciti sliku u lab color – Image – Mode – Lab. Vjerovatno vam je slika u RGB formatu i takva bi trebala biti i poslije. PS će pitati da li želimo napraviti Flatten image kod prebacivanja, a mi moramo reći da ne želimo (da nam ostanu oba layera):

• Nakon toga odaberemo Channels, oni su u istoj paleti kao i Layeri:

Kod Lab colors imamo specifične kanale. Kod RGB boja imamo red, green i blue kanal (i sve zajedno), a kod Lab color tu su Lightness, A i B kanal. Ako vas zanima više o tome, pročitajte na Wikipediji. Isto tako možete se malo informirati što to Color space ako ne znate da bi uopće imali predodžbu kako to sve funkcionira.

Ukratko, color space je matematički prikaz boja pomoću brojeva i odnosa među njima. Svaki mode ili color space koristi određene načine da brojkama prikaže boje i osvjetljenje. Najuobičajeniji su RGB (red, green, blue – tako računalo prikazuje boje) i CMYK (cyan, magenta, yellow i key – black – da, to vaš printer koristi za miješanje boja). Uobičajeno, kad radimo u nekom programu za crtanje ili obradu fotografija, koristimo RGB i vjerovatno znate da je ffffff bijela, a 000000 crna (heksadecimalno), a sve ostale su nešto između. Zašto je tako i kako to zaista funkcionira, ne bih ulazio u to u ovom postu jer je to tema za nekoliko članaka.

Mi ćemo ovdje samo pokazati kako upotrijebiti lab mode i kanale za poboljšavanje slike. Kako vidite na gornjoj slici, kada selektiramo a kanal, onda vidimo samo neke blijedo-sive obrise. Sada morate podesiti “zavoje”, tj. Curves. Stisnite Ctrl+M ili odaberete Image – Adjustment – Curves. Nemojte ići na Adjustments paletu jer će to stvoriti novi Adjustment layer. Podesite liniju kako vidite na slici – povucite krajnju desnu točku s vrha ulijevo do crte i isto tako donju lijevu udesno do prve crte:

Isto tako napraviti i s b kanalom pa onda kliknite na Lab channel i eto, od bezličnog sivila dobili ste živu sliku predivnih boja. Najvjerovatnije…

Sada morate prebaciti sliku natrag u RGB mode. Opet pazite jer će vas pitati da li želite “izravnati” (flatten) sliku. Nemojte jer će vam originalni layer najvjerovatnije trebati. Ako ste kojim slučajem nezadovoljni dobivenim layerom, možete se poigrati sa Opacity i smanjiti je malo (kod ove slike isto je opacity smanjen na nekih 80%) da slika izgleda prirodnije.

Ovaj način podešavanje boja može utjecati na crvene nijanse. Njih možda možete najbrže podesiti uz pomoć maske. Odaberete Selection – Color range i odaberete vašu crvenu boju koja ne izgleda dobro. Podešavajte fuzziness dok ne budete zadovoljni sa selekcijom. Zatim stisnite Alt i kreirajte novu masku (na dnu palete s layerima). Ako držite Alt, onda će se maska pokazati kao novi kanal. Primijenite Gaussian blur na tu masku da smekšate rubove. Možete smanjiti efekt maske tako što ćete preći preko nje (preko crnih dijelova) sa mekanim Brushom  i Opacitiyem brusha postavljenih na nekih 30-35. Što znači da će maska biti siva pa će se malo vidjeti ono što smo zamaskirali. Ovaj postupak ću detaljnije pokazati u slijedećem članku na slici gdje ima dosta crvenog područja.

Svi ovi načini podešavanja koje ćete zapravo u praksi kombinirati sa ostalim tehnikama. Npr. možda ćete podesiti levele ili krivulje ili boje prije ili poslije ove tehnike kako biste dobili bolju sliku. Možda se ne treba držati preporučenih vrijednosti kod podešavanja (Opacity, range, nešto treće), nego ćete eksperimentirati i dobiti bolju sliku kombinacijom nekoliko tehnika.

Da napomenem, ova tehnika se može izvesti u bilo kojem programu za obradu fotografija koji ima Layere, kanale i krivulje, Photoshop, Gimp, Photopaint, Paintshop pro… princip je isti, sve su ostalo nijanse. Radi se samo o matematici.

Share on Facebook

I evo kako se koristi:

Recimo da trebamo izravnati ovaj nagib koji je prilično vidljiv:

Izaberemo Ruler tool i zumiramo na neravninu (ili ne zumiramo, ovisi kako ste precizni i koliko precizno želite izravnati).

Odmjerimo uz rub, nije bitno koliko, samo odmjerimo.

Odaberemo Image – Rotation – Arbitrary i primijetiti ćete da je već neki kut odabran. To je upravo onaj kut za koji želimo izravnati sliku. Kliknemo OK.

Sada još moramo Cropati:

I voilà:

Share on Facebook

I, evo, prvi test je pokazao koliko je to vrijedno. Set se inače reklamira kao Portrait kit i zapravo služi svrsi. Svi znamo da studijsko fotkanje ili fotkanje sa svijetlima samo ponekad ide sa jednim izvorom svijetla. Ovi dodaci mogu poslužiti ili kao zamjena za glavno svjetlo na terenu ili kao dodatno svjetlo u studiju / lokaciji. Zapravo sam to i imao na umu kada sam naručivao ove stvarčice. Htio sam da mi moj Canon 580 EX II služi kao hair light ili beauty light (sjeća li se netko ovog) u studiju. A isto tako su neki dodaci jako korisni za rad na terenu. Na primjer, kugla je super za snimanje grupa negdje gdje je strop visok ili ga nema pa ne možete napraviti bouncing. A i ljepše je svijetlo. Softbox sa presvlakama može poslužiti za bojanje pozadine, a snoot za pozadinske efekte.

Za cifru od nekih 60 funti plus 10 za poštarinu (ili prevedeno u kune za manje od 600 kn) dobio sam 6 dodataka. Ne pitajte kako sam izbjegao carinike. Ionako mi nije jasno kako je dozvoljeno u zemlju unositi robe u vrijednosti do 1000 kuna, a kada vam dođe poštom, onda carine i jedan DVD. Ili uvijek nađu neki način da vas oderu na neznanje (jeste li znali da se na tehničku robu ne plaća carina koliko god koštala, nego samo PDV? Niste? Sad znate. Slijedeći fotić ili kameru možete kupiti i vani pa kad se prebije povrat njihovog PDV-a i našeg, tu ste negdje, ne nasjedajte na priču da se sve može riješiti sa 100 eura u sobici iza zavjese i da vam time čine uslugu). Uz to je dobro imati poznanika u Sloveniji ako roba dolazi iz EU… Eto, izdao sam se. No, i da platimo i PDV i carinu, opet ovakve stvarčice koštaju manje da ih kupimo preko eBaya, Amazona ili čega već, nego da ih kupimo kod naših trgovaca. Što mi nije jasno kada Kinezi prodaju po istoj cijeni i Hrvatima i Britancima. No, ostavimo se ćorava posla i rasprave koja nema smisla. Da vidimo što to imamo:

Ovo gore je nosač koji se montira (čitaj, nagura) na glavu flasha i na njega se montiraju dodaci. Nažalost, imao sam opciju da naručim samo jedan nosač. Inače je moguće da se naruči i više njih po cijeni od 10 dolara više (50 kn), ali kad sam ja naručivao, nije ih bilo, a ja sam to mooooorao kupiti odmah. Na klipić  koji je uvećan montiraju se svi dodaci osim softboxa. Za njega dobivate šipkice od savitljive i izdržljive plastike (bar se nadam) koje zagurate u one rupice koje vidite na nosaču i onda zategnete na crno-srebrni dio softboxa. Ako budete nabavili ovu stvarčicu, skužit ćete vrlo brzo i sami kako. Meni je trebalo malo više vremena… Crna tkanina mi ne ulijeva neko povjerenje, ali se nadam da će izdržati dosta vremena. Zašto nosač ima još nekoliko rupica, nije mi jasno, ali možda je moguće još štogod montirati na to. Ne pada mi ništa na pamet, ali to sam samo ja…

Evo i softboxa sa bijelom presvlakom, a dolje i sa plavom.

Ovako izgleda bijela pozadina (tj. najobičniji bijeli zid) kada blicnemo jednom šesnaestinom (1/16) snage sa udaljenosti od nekih metar i pol. Pošto je kod mene skučeno, ne mogu baš najbolje demonstrirati kako izgledaju pozadine u boji kada još slikate nekoga, ali probajte zamisliti. Trebalo bi par metara prostora da glavno svijetlo ne utječe na pozadinu. Ovako nastaju sjene, boja se izgubi jer je glavno svjetlo jače… Idemo dalje.

Gore je pokušaj koji baš i nije najbolje uspio jer sam morao staviti softbox na cca metar od pozadine pa je prejak bljesak da lijepo i ravnomjerno oboji pozadinu, a glavno svjetlo još radi sjenu (to je ono što se ne vidi jer je amaterski izrezano iznad desnog ramena, ali se vidi softbox kako viri iznad lijevog…). Uz to još imamo odbljesak sa zida pa dobivamo plavi rub. Bojenje pozadine ćemo ostaviti za neki drugi put kada budem imao veću prostoriju na raspolaganju.

Sad ćemo vidjeti kako ispadaju slike sa svakim od dodataka po redu, a bez dodatnih svjetala tako da vidite goli efekt sa svakim od njih. Model nije bog zna šta, ali dobro je da nije pijan, od tog tipa se može svašta očekivati pa i to da dođe mrtav pijan u 10 ujutro na snimanje:

Prvo smo slikali sa softboxom. Kod svake snimke blic je bio namješten na 1/2, a blic je postavljen na stalak s desne strane fotića pod nekih 60 stupnjeva u odnosu na model i malo iznad glave. Brzina okidanja je 1/60, a f je 4.5. ISO 100. Kod beauty disha sam malo pojačao ekspoziciju u PS-u jer je ispalo malo tamnije, a ostale fotke su as-is. Fotka sa softboxom je zapravo ispala sasvim ok. Ako imate drugo svjetlo za fill ili koristite softbox za fill flash vani za portret, stvar bi trebala raditi sasvim dobro.

Druga fotka je sa beauty dishom. Vidjet ćete da radi nakako duplu sjenu i da ima svjetliji vanjski krug. Beauty dish uglavnom koristimo za mekšanje svjetla na licu, a pošto je ovaj mali, ne možemo ga koristi za nešto veće tako da bi mogao biti koristan kada radimo butterfly postavu svjetla. Unutarnji krug se može lako izvaditi pa se može upotrijebiti i kao standardni reflektor od nekih 60 stupnjeva (odokativno). Uz pomoću nekih DIY rješenja (fušarenje) montirat ću ga na studijsku flash glavu, a isto tako bi mogao upotrebljavati i snoot. Kad smo već kod snoota, evo slike:

Primijetite da je osvjetljena površina malo elipsasta. To je zbog oblika blica. Kada je na njega montiran honey comb grid sa najmanjim rupicama (10 stupnjeva), onda je skoro okrugao. Prvo ide snoot bez ičega, pa sa 20 stupnjeva i na kraju sa 10. Vidjet ćete da se na rubovima malo primijete rupice od grida, nadam se da će iz drugog položaja biti bolje jer će inače biti neupotrebljiv (ako vas zanima kako je to izgledalo u vlastoručnoj izvedbi).

Evo sada slike samo sa gridom. Sjene su oštre, a tek na rubu vidite sjenu, kad se postavi na pravo mjesto, raditi će dobar gradient na pozadini:

I za kraj imamo sliku sa kuglom usmjerenom u zrak. Vjerovatno smo imali i nešto bouncinga, ali smisao kugle je da nam pomogne kada slikamo na terenu negdje gdje ima dosta ljudi, a nemamo od kuda dobiti bouncing. Dobar primjer je vjenčanje i slikanje u crkvi gdje bi vam dobro došlo malo blica, a ne možete postaviti deset svjetala. Ova kugla vas može spasiti kada dođe do grupnog slikanja i izbjegavanja ružnih sjena. Ljudi će vas čudno gledati i pitati vas zašto, ali pobogu, zašto imate luster montiran na fotoaparat, ali vi se ne dajte zbuniti i ignorirajte smijeh nestručnih osoba. I uslikajte ih kad čačkaju nos ili su pijani pa nek se smiju. S mekim sjenama…

Ako dođete u priliku da kupite ovako nešto ili neke od ovih stvarčica, svakako odvojite nešto love i kupite par igrački. Na eBayu se ovakav komplet nađe i po 60 usd (što je oko 300 kn), a uveselit će vam život bilo da ste profić ili samo eksperimentirate s rodbinom i prijateljima u garaži.

P.S. zaboravio sam sliku sa vratašcima, tj. na engleskom – Barn Doors. To je zato jer je model već od snoota inzistirao na pivi pa smo ovo snimili naknadno. Ovim možete kompletno upravljati smjerom svjetla i čini ga jako fleksibilnim i korisnim dodatkom, pogotovo za hair light:

Kao što vidite, svaki od ovih dodataka ima svoje karakteristike, svaki proizvodi svjetlo na svoj način i svaki od njih ima svoju specifičnu namjenu. Neki od njih su pogodni za modificiranje pozadine, neki od njih za osvjetljavanje žrtv… pardon, modela, neki su idealni za dobivanje dramatičnih sjena za crno-bijele fotke… Da ne duljim, bilo da ste odlučili nabaviti ovakav kit ili ćete se inspirirati člankom pa si izraditi neke od ovih stvarčica u DIY fušarenju sa ostacima starih lampa iz podruma, ljepljivom trakom, čičkovima i ostalim jeftinim materijalima, imat ćete vrlo korisne stvari ako slikate ljude. Živjeli!

Share on Facebook

Što je tako drugačije kod Dreamstimea? Ništa naročito, upload je relativno jednostavan, keywording i dodavanje kategorija jako dobro riješeno. Imaju novu opciju i za lokaliziranje mjesta gdje je fotka snimljena i to preko Google maps pa možete sliku i tagirati što je vrlo korisno jer vas može i kupac tražiti i po lokaciji. Dreamstime ima i vrlo brze editore – u pravilu ne čekate više od dva dana da se slike pregledaju i stave na prodaju.

Još jedna stvar na koju morate obratiti pažnju na Dreamstimeu su editorial slike. One se vrlo traže i dobro prodaju. Pogotovo su tražene svježe slike koje imaju novinsku vrijednost. Ne samo da će vam tu sliku odobriti u roku nekoliko sati, nego i, ako je slika vrijedna kao materijal za dnevne novosti, dobit ćete i bonus od 5 dolara odmah. Znači, ako imate slike sa nekog svjetskog društvenog događaja, koncerta godine, prosvjeda, sukoba, ratova, nesreća, čega god da je trenutno aktualno, te slike odmah šaljite i očekujte ne samo bonus, nego i dobru prodaju. Na te slike se i ne odnosi ono što ću napisati u slijedećem odlomku…

Kod Dreamstime morate paziti na slijedeće – imate upload limit. To znači da ne možete slati slika koliko želite. A vaš limit ovisi i o tome koliko slika vam je odbijeno, tj. postotku slika koje su vam prošle selekciju. Ako vam je odnos odbijenih i primljenih mali, može vam se dogoditi da imate pravo slati samo nekoliko slika tjedno.

Druga stvar koja je različita kod Dreamstime su ilustracije. Vektore ne uploadate direktno kao kod drugih agencija, već šaljete JPEG, a vektorski dokument možete poslati poslije kao dodatni format kada vam je ilustracija već odobrena, a ne morate uopće. Ova mogućnost uploada dodatnog formata vam je opcija i za fotografije – možete uploadati RAW.

Ako nemate nekih želja prodavati vaše radove, na dreamstimeu možete skinuti i besplatne slike koje možete koristiti za svoje projekte što je isto zgodna stvar. Evo banner sa džabe slikama pa prošvrljajte malo.

Share on Facebook

Zato evo ovdje par natuknica na što bi sve trebali obratiti pažnju i provjeriti prije nego se udaljimo dvadeset-trideset kilometara pa onda ustanovimo da smo zaboravili neki filter ili da nam je kartica puna, a slike nismo prebacili na komp.

Provjerite opremu:

1. provjerite i napunite baterije i uzmite rezervne
2. pripremite filtere, sjenila, reflektore, bliceve, daljinske okidače, difuzore i sve ostalo što ste namjeravali ponijeti. Ako idete autom, onda slobodno ponesite više stvari, nego manje. Ovdje posebno mislim na razne stalke i nosače, možda vam zatreba blic za dosvjetljivanje ili želite zaustaviti sunčevo svjetlo komadom kartona, a imate jednog ili nijednog pomoćnika. Napravite si listu stvari koje uobičajeno koristite pa jednostavno sve čekirajte.
3. provjerite kartice. Ako ima slika na njima, provjerite da li ste ih presnimili na računalo.
4. uzmite laptop. Većini laptopa baterija drži barem sat i pol, znači da u jedno popodne snimanja možete nekoliko puta provjeriti fotke i snimiti ih ponovo ako nešto nije u redu – ako su mutne, detalji nisu kako bi trebali biti itd.
5. uzmite i sitnice pomoću kojih improvizirate – kartone, ljepljive trake, žice, kvačice…
6. provjerite rekvizite, odjeću, šminku… za snimanje

Prije snimanja provjerite:

1. ISO
2. White balance
3. Shutter speed/aperture, okinite par fotki i provjerite ekspoziciju
4. provjerite ostale parametre fotoaparata – AF mode, metering mode, focus point, custom settings i namjestite parametre ovisno snimate li ljude, pejzaže, macro ili nešto treće
5. ako snimate brzokretajuće mete poput sportaša, auta, vlakova ili bilo što što se miče brže možete staviti na continuous mode i promijeniti AF mode

Vjerovatno sam još nešto i zaboravio napisati, ali sjetit ćete se vi sami što smo još zaboravili. Kad dođemo na teren, pripremimo opremu i model pa vidimo da smo zaboravili ključnu stvar za tu scenu. A onda ćemo improvizirati.

Share on Facebook

Sad ću pokazati kako u nekoliko koraka napraviti ovaj efekt i nadam se da će vam koristiti u radu. A kad sam već i ovu sliku izabrao za primjer, možemo se i svi sjetiti svih jadnih ljudi na ovom svijetu kojima nije nimalo lako preživjeti današnji dan.

Vidite ovaj zblurani tekst na vrhu slike? Kako smo njega dobili, a da nismo tekst rasterizirali ili pretvorili u smart object? Evo…

1. korak – napišite neki tekst. koristeći Type tool i tipkovnicu…
2. korak – podesite na Layer paleti Fill tog teksta na nulu (Fill, ne Opacity). Ops, nema više teksta. Gdje je nestao? Ajme, sad moram isponova!
3. korak –  ne, ne morate isponova, tekst je tu, samo ga mi ne vidimo i tako mora biti. Na dnu Layer palete kliknite na malu nakošenu ikonicu gdje piše fx (ili dvoklik na Layer) i izaberite Drop shadow.
4. korak – Stavite Opacity na 100%, to će vam dati veću kontrolu. Ili ostavite na 75. Ili stavite kako god vi želite, krajnji efekt ipak ovisi o vašoj volji.
5. korak – podesite boju sjene. Ove boje će biti vaš zamućeni tekst.
6. korak – stavite Distance na 0. Tako će tekst biti tamo gdje ste ga i napisali.
7. korak – podesite Size do te mjere dok vam se ne bude sviđalo. Size znači veličina, ali i količina zamućenosti. Nema baš neku logiku, ali je tako…
8. korak – do sada još nismo vidjeli zamućeni tekst, je li? Pa što onda sve ovo, pitate se. Sad će… Uočite negdje na paleti i Layer Knocks Out Drop Shadow kućicu pa je odkliknite.
9. korak – jesam vam rekao. To je to. Sada imate zamućen, ali i tekst koji je moguće uređivati.

Evo sličice sa detaljima na Drop Shadow paleti:

Ako se pitate čemu to kad možemo rasterizirati layer i blurati ga. Evo zašto:

Promijenjeni tekst i efekti u 20 sekundi – Layer Knocks Out Drop Shadow kućica je uključena i Fill layera je povećan na nekih 75% i imamo ne samo novi tekst, nego i drugačiji efekt.

Tu bih vam htio napomenuti nešto o opciji Fill za layer. Koliko god mijenjali Fill od 100% prema nuli, to ne utječe na efekte. Efekti se uvijek ponašaju kao da je 100%, tj. efekti su na 100%, a ako želimo da i oni budu prozirni, onda koristimo Opacity opciju. Ovo je korisno za zapamtiti.

Kad smo već kod efekata za layer, za tekst kuzam.net sam koristio nekoliko efekata. Zapravo sam ih samo redom poklikao, a vi se možete isto tako s njima igrati i dodavati efekte vašim uradcima:

U isčekivanju boljeg vremena i sezone slikanja na otvorenom, uživajte!

Share on Facebook

Bijeli kišobran s crnim pokrovom – reflektirajući kišobran

Kišobran sa gornje slike je najčešće u upotrebi. Reflektira skoro 100% svjetla koje dobiva od blica i ima veliki kut “djelovanja”. Ja ga koristim za fill light, a većina ljudi ga isto tako koristi. Ponekad ga koristim kao glavno svjetlo ako koristim samo jedno svjetlo za portret do struka za mid i low key fotke (što su to mid i low key fotke? dobra tema za slijedeći post…).

Viđe li ga…

Ovakav se tip  kišobran može koristiti i kao srebrni, ako želimo imati više kontrasta. Ili zlatni, ako želimo zatopliti sliku. Isto tako možete preko svjetla staviti gel pa bojiti svjetlo, ali to sad nije bitno. Bitno je da ovakav kišobran reflektira svjetlo, skoro sto posto, u boji koju mu damo. I razbaca svjetlo pod prilično širokim kutem.

Kišobran isto tako možemo koristiti i kao difuzor. Isto tako ćemo imati prilično ravnomjerno svjetlo raspršeno pod prilično velikim kutem. Na ovoj slici je brolly box tip kišobrana. Difuzorni. Kišobran se rastvori poput gljive i tako raspršuje svjetlo na sve strane svoje kape, a sa stražnje strane ima crnu tkaninu koja spriječava raspršavanje iza.  Svjetlo se baš i ne da kontrolirati, ali je ravnomjerno i dobro za portrete cijele osobe. Ili skoro cijele…

Obratite pažnju na stručno napravljen nosač kišobrana, možda se ne vidi na slici jer je maleno, ali riječ je o najobičnijem fušarenju koje ne zaslužuje komentar osim da kažem, mogao si se malo potruditi, majstore. I oko nosača za rasvjetno tijelo isto.

Postoji još jedan tip brolly box kišobrana koji je zapravo obrnut od ovoga gore i izgleda kao kombinacija prvog kišobrana i softboxa. Znači, kao da imate prvi kišobran sa navučenom bijelom tkaninom koja dodatno difuzira svjetlo. Što je zapravo zgodan i jednostavan softbox koji složite u roku od odmah.

To su zapravo i glavne prednosti kišobrana – što su spremni za montažu isti čas i možete složiti scenu za 10-15 minuta (zajedno sa razvlačenjem stativa i postavljanjem rasvjetnih tijela). Uz to, kišobrani su i jeftini (onaj gornji brolly box je oko 200 kuna, a negdje vani vjerovatno i manje, možda i 20-25 dolara). Ako vam je i to preskupo, možete u obližnjem China shopu nabaviti kišobranče za desetak kuna koje će sasvim dobro poslužiti svrsi (imam jedan mali, bijeli, koji koristim kao difuzorni i radi isto kao i ovaj “studijski”, samo morate ukloniti ručku, preporučam da to izvedete odmah u dućanu, da ručku otkinete uz zgrčeno, srdito lice i uz povik, pred očima prodavačice i vjerovatno je nikad nećete moći uvjeriti da ste fotograf i da biste željeli da vam pozira).

Za ekipu na terenu, i one koji ne žele sa sobom vući kofere sa rasvjetom, postoji i ovo:

Stativ, nosač za flash i bijeli kišobran – vrlo jeftino, a možete cijeli sistem koristiti kao dosvjetljivač kad radite vani ili “putno” svjetlo, pogotovo ako nabavite dva komada. Na slici je i daljinski okidač između Speedlighta i nosača tako da je flash dosta visoko, ali radi i ovako sasvim dobro…

Evo raspored sa dva kišobrana, brolly box je glavno svjetlo, a običan bijelo-crni reflektirajući kišobran je fill. Imajte na umu da se ovakav raspored može napraviti i relativno jeftino, ne morate imati studijske monobliceve poznate marke za rasvjetu. Možete nabaviti nekakve manualne bliceve Yonghuo za cca 300-350 kn po komadu ili polovne za sličnu lovu (vidio sam neki dan da se prodaje Metz 36 za 400 kn, to je Metzov ekvivalent Canonu 430, ima TTL i pokretnu glavu). Kišobrani su od 100-200 kn (ili 10 u China shopu…). I daljinski, radijski okidači s tri prijemnika i odašiljačem su oko 250 kn. Da se razumijemo, ova kombinacija nije zamjena za studijske bliceve, prvenstveno zbog jačine svjetla koje dobivamo, ali je korisna i uz malo vještine, možemo dobiti sasvim zadovoljavajuće fotke koje izgledaju profesionalno.

Evo i slike sa ovakvim rasporedom:

No, dobro, možda za kraj i malo ljepši model…

I što reći o kišobranima za kraj. Vrlo korisne stvarčice. I vrlo praktične, daju prilično dobro svjetlo za sitne pare. Loše je što se njihovim svjetlom ne da baš upravljati tako da dobivamo široko razbacano i jednolično svjetlo bez neke mogućnosti ograničavanja ili usmjeravanja (osim prebacivanja deka preko njih, ali to nije rješenje). Odlični za high key fotke (da, shvatili ste, high key su one fotke gdje ima puno svjetla, kao one dvije gore, mid key je osrednje osvjetljena slika sa strateški raspoređenim svjetlima, a low key je sa vrlo malo svjetla gdje sliku dočaravamo sjenama) i vrlo jeftini.

Živjeli.

Share on Facebook

Nakon duže pauze evo konačno i jednog teksta. Kratki i jednostavni Photoshop tutorial, a pomoću kojega ćete brzo i efektivno poboljšati vaše slike.

Vjerovatno ste uslikali brdo fotki koje su vam kasnije izgledale kao da su malo isprane, bez doboljno živosti, boje su nenaglašene itd. A slike sadrže dobar objekt koji biste rado upotrijebili na bilo koji način. Mnogi takve slike poboljšavaju upotrebom Hue/Saturation podešavanja, ali postoji još jedna fora u Photoshopu koja je jednostavnija, daje isti efekt, a možda je i bolja s stajališta kvalitete jer ne uzrokuje toliko šuma ako pretjerate kao Hue/Saturation. Predstavljam vam Color Match iz izbornika Image – Adjustment.

Color Match podešavanje ima i druge mogućnosti i upotrebe (vidjet ćete a ovim stranicama ako ikad dođem do toga), ali sada ću opisati kako ga koristim za boost boja.

Otvorite neku sliku, recimo prirode, gdje su nam boje malo slabije, a htjeli bi da budu naglašenije, npr. lišća, cvijeća. Duplirajte layer i odaberite Color Match. Zanemarite sve ostale opcije osim Color Intensivity i Luminance. I to tim redoslijedom mada su drugačije poredane u prozoru.

Color Intensivity nam odrađuje najveći dio posla, naglašava boje i obično je u redu kada se klizač povuče do 125-135. Probajte u drugom smjeru pa ćete dobiti crno-bijelu sliku, ali to je priča za drugi put.

Luminace je kontrola osvjetljenja (poigrajte se slobodno, neće se ništa dogoditi, zato dupliramo layer na početku rada da možemo krenuti ispočetka ako zaribamo). Obično je dosta povući ga do 110-115, ali sami ćete vidjeti da li je to tako dovoljno/previše.

Ako Luminance povećamo više nego je potrebno, ili povećamo koliko je potrebno za efekt koji želimo na većem dijelu slike, a manji dio izgorimo (recimo osvjetljeni dio na bradi, nosu, usni ili nebo…), možemo napraviti masku i “vratiti” taj dio s donjeg, originalnog layera. No možda baš želite pojačati boje do daske i izgoriti neke dijelove da bi dobili željeni efekt.

Možete i pojačati parametre do kraja, pretjerati sa bojama i osvjetljenjem, a onda smanjiti Opacity na tom layeru i kombinirati ga s originalom. Svime se zapravo možete poigrati i vidjeti kako to najbolje djeluje na vašu fotku s time da pazite na šum (ili ne pazite ukoliko želite tiskati sliku određenog formata s određenim brojem boja tako da to neće utjecati na završni produkt).

Obično se Match Color koristi na kraju kao završni finiš na obradu (nakon retuširanja, levela, balansa boja i što god već radili prije) pa prije svega pazite koliko ste se razmahali u PS-u da ne ispadne slika puna šuma.

Načelno je ova metoda dobra za slike pejzaža jer naglašava intezivitet boja, lišća u jesen, trave u proljeće i sličnih stvari, dok za portrete možda bolje odabrati i druga podešavanja jer nam može upropastiti ton kože pa će osoba izgledati neprirodno (da li je netko spomenuo prekvarcane spodobe s naše celebrity scene?). Isto tako netko može i za pejzažnu sliku reći da je kičasta ili već viđena ili može pobrati hvalospjeve, ali to je već stvar subjektivnosti i pretencioznosti nekih gledatelja (nazovimo ih prokletim filozofima bez ukusa). Zato vi napravite onako kako se vama sviđa i kako mislite da to treba izgledati ma što god oni mislili i govorili o tome.

Share on Facebook

Prvo selektirajte željeni dio slike. Ja sam ovdje koristio Pen tool, ali možete i neki drugi alat za selekciju. Umetnite selekciju u drug sliku ili stavite drugi layer ispod selektiranog dijela slike (recimo ispunjen bijelom). Kliknete desnom tipkom i odaberete Refine edge i dobivate dijalog.

Kako prelazite preko klizača, na dnu vam se pojavljuju objašnjenja. Ali kakav bi ovo bio blog da vas ostavim na tome i da ne napišem ja par riječi o svemu. Počet ćemo od kraja. Ne zato jer je na ovom svijetu sve naopako, nego je bolje prvo namjestiti zadnju opciju, pogotovo ako izoliramo objekt na nekoj pozadini.

Primijetili ste pri dnu one sličice koje sliče jedna na drugu, ali nisu iste. One služe da privremeno podesimo pozadinu i objekt po želji:

Prva vam opcija ostavlja preview pozadine kakav je, druga će staviti blagu roza boju u pozadinu, treća crnu (kao na slici), četvrta bijelu, a peta će pobijeliti objekt, zacrniti pozadinu i vidjet ćete samo prijelaz:

Ovo je korisno jer možete vidjeti da li imate kakvih artefakata ili ostataka pozadine (promotrite ponovo gornju sliku sa crnom pozadinom, vidi se rub koji je ostao selektiranjem).

Kad smo ovo namjestili, onda se idemo igrati klizačima:

Krenimo redom:

1. Radijus – određuje koliko će biti dugačak prijelaz
2. Kontrast – s ovim klizačem možemo ukloniti artefakte i da malo izoštri rub
3. Smooth – određuje glatkoću ruba
4. Feather – određuje koliko će nam zamutiti rub
5. Contract/expand – određujemo na koju će se stranu rub proširiti – prema negativnoj strani ćemo malo “ukrasti” od objekta, na pozitivnoj širimo objekt prema van

S malo poigravanja, ne preview vidimo kako to izgleda:

I evo nekog konačnog rezultata, rubovi su mi nešto oštriji, mogao sam ih još smekšati, no to ovisi o vama i kako želite da vam sve to izgleda:

Share on Facebook