Kako slikati staklo?

Prvo da se odmah ogradim na početku teksta i da kažem da ovdje nema samo jednog rješenja. Slikanje stakla i ostalih prozirnih i reflektirajućih površina je cijela nauka koju ne mogu proći u jednom postu tim prije što i sam imam osrednje iskustvo u slikanju svega toga.

Kako sam bio najavio u prošlom postu, nabavio sam neke količine tekućih supstanci da mi pripomognu u testiranju, tj. izradi slika za ovaj tekst. Mogu vam reći da sam se solidno oduzeo te da sam odlučio odustati od eksperimenta već nakon par čaša i poziva dugogodišnjeg prijatelja da se ostavim sobe te da odemo slikati čaše i boce na neko mjesto gdje se ljudi okupljaju i ritualno opijaju alkoholom. I slikaju…

Zato sam odlučio slikati jednostavno praznu čašu čisto poradi potreba ovog članka:

Vidite kako se na lijevoj  vidi nekoliko odbljesaka koji su neprihvatljivi. Generalno, kod slikanja čaša, boca i sličnih stvari, jedna uzdužna crta od vrha do dna se tolerira kao dio kompozicije, ali nekoliko odbljesaka, refleksija rasvjetnih tijela i fotografa, ne prolaze.

Koja je fora kod slikanja stakla? Kao prvo – obavezna upotreba pozadinskog osvjetljenja. Najbolje upotreba reflektora koji će odbijati svjetlo gdje želimo. Ja sam ovdje išao samo na stražnju refleksiju pod 90 stupnjeva od stola (tj. samo sam usmjerio bljeskalicu na papir koji mi služi kao pozadina). Ako želimo da nam objekt bude izoliran, onda koristimo još jedan reflektor da odbija pozadinsko svjetlo i prema stolu, tj. postavimo ga iznad objekta pod nekim kutem od 30-45 stupnjeva. Ove postavke su stvar eksperimentiranja i obično je za svaki slučaj potrebno malo eksperimentirati sa razmještajem objekta, bliceva i reflektora.

Druga stvar, i najvažnija – pozadinsko svjetlo mora biti duplo jače od svjetla koje osvjetljava objekt. Znači, ako imamo dva jednaka blica, stavimo jedan na pola snage i njime osvjetljavamo objekt, a s drugim koji je naštiman na dvostruko, pozadinu.

Vrlo je vjerovatno da vam sve ovo gore neće biti dosta pa ćete morati koristiti i “zastavu” i poneku crnu plohu, najbolji je crni baršun jer najbolje upija svjetlo. Zastavu ćete koristiti tako da provučete objektiv kroz rupu na njoj, a vi se sakrijete iza i onda okinete.

I još jedna stvar. Dobro je ako je objekt čim više udaljen od pozadine, a isto tako da nije ni na rubu prema vama da ne uhvati koji odbljesak. Ako bolje pogledate moju sliku, vidite da se malo vidi na vrhu stalka. To je zato jer nisam imao zavjesu, a i čaša je bila na rubu stola.

Reflektore možete postaviti i iznad i iza.

Evo opet fotke koja je okinuta na početku sa jačim svjetlom u čašu i ona desno gdje je pozadinsko bilo jače:

Uvećani detalj stijenke čaše:

Za kraj možemo još podesiti osvjetljenje i boje u PS-u:

Slikanje staklenih površina može biti i vrlo frustrirajuće. Ne samo da ćete se dobro pomučiti dok namjestite svjetla (a ako vam netko naleti dok namještate tri svjetla, sedam reflektora, zastave, kartone, tražite položaj, četrdesti put okidate fotku tako da se pomaknete za milimetar itd., svakako će vas smatrati frikom, ali ne dajte se smesti.

Dakle, ne samo da ćete se pomučiti dok nađete pravi položaj (pogotovo dok ne ovladate malo tehnikom pa ćete znati da li je bolje postaviti rasvjetu u razinu objekta ili iznad/ispod, gdje smjestiti reflektore itd.), nego će vas izluđivati i staklo koje, koliko god ga polirali, opet će se dogoditi da ostane neka mrljica ili kap tamo gdje ne treba.

U ovom slučaju, možete malo i varati pa se poslužiti PS-om. “Zakrpajte” mrlje i kapljice Patch toolom… Veće površine nećete uspjeti srediti, ali dlačice, točkice i kapljice da.

Tagovi:

Ostavi komentar

/a