Koji fotoaparat?

Jedna vječna dilema svakog tko se upušta u fotografiju je koji fotoaparat kupiti. Normalno da je nerazumno izrigati brdo love ili uzeti kredit za kupiti vrhunski fotoaparat tipa Canon EOS 1D ili kakav Hasselblat ili slične naprave za koje morate ispljunuti godišnju zaradu, ali ako se već odlučujete upustiti u foto vode, da li samo amaterske za vlastitu dušu i vlastitu kolekciju ili namjeravate komercijalizirati na neki način vaše uratke, u svakom slučaju trebali biste nabaviti neki D-SLR.

Čak i neki polovni, najstariji što se može nabaviti, poput Canona 300D koji ima 6 MPix, radit će bolje fotke od nekog malenog od 10 ili 12 MPix. Naravno, s njim ide i odgovarajući objektiv. Kit objektivi su obično tek toliko da nešto dobijete, mogu poslužiti za prvu ruku, ali vrlo brzo ćete shvatiti da vam to nije dovoljno. Dobar objektiv može puno pomoći da slike i bez puno Photoshopa izgledaju kao one iz časopisa.

Pošto pripadam Canon “klanu”, pisati ću uglavnom o Canon fotoaparatima, objektivima i objektivima drugih proizvođača rađenih za njih. To ne znači da ima nešto protiv drugih proizvoda, nego samo imam više iskustva s Canon igračkama. Za entry-level aparate, a ima ih cijela paleta, Canon (1000D, 450D, 500D, i najnoviji 550D), Nikon (D60, D5000), Olympus, Pentax, Panasonic Lumix i Sony (s vrlo jeftinim i dobrim A350X), će se najvjerovatnije odlučiti velika većina. I neće pogriješiti, najnoviji modeli su jako moćne zvijeri, većina ih može (550D) snimati i video i to u punoj HD rezoluciji.

Slijedeća je klasa ona u nekom cijenovnom razredu od 7 do 12 tisuća kuna (kod nas, a negdje drugdje, npr. u Austriji to je klasa od 5 do 9 tisuća kuna…) i za nju će se odlučiti dobar dio. Tu spadaju Canon 50D, Nikon D90, Olympus E-30, Pentax K-7, Sony A700K. Razlika u radu s ovim fotoaparatima prema onima iz niže klase je osjetna, ali sve manje na kvalitetu slike, koliko to da imaju više naprednih opcija, olakšano je baratati s njima (npr. imate više tipki pa možete brže namjestiti razne postavke). Ovo je klasa fotoaparata koju biste trebali gađati ako namjeravate ići u nekakav poluprofesionalni ili profesionalni rad.

Sljedeća je klasa predvođena Canon EOS 7D i mogu reći da je milina s njim raditi i osjeti se prijelaz ako prelazite na neki aparat iz ove klase s nekog iz entry level klase. Ako imate love i namjeravate raditi profesionalno, naoružajte se s nekim primjerkom iz ove klase – Canon 7D je zapravo skoro jedini predstavnik ove klase između poluprofi i profi igrački, tu je još i Nikon D30. Jače od toga su samo zvijeri od 20 tisuća kuna na gore – Canon 5D, Sony A900 (24 MPix!), Nikon D3x i ultra jako naoružanje Canon EOS 1D i Nikon D3s (obadva koštaju oko 45-50k kuna i ako to namjeravate kupiti, vjerovatno ne čitate blogove s uputama za početnike).

No, kako sam napisao, sve je to bez dobrog objektiva više manje ništa. U svakom slučaju, radije kupite jeftiniji fotoaparat i objektiv srednje klase, nego da kupite skupi (i dobri) aparat i koristite ga s kit objektivom. Onda dobivate rezultate i lošije nego netko tko ima prvu varijantu. Slobodno možete baciti oko i na polovna stakalca. Nekakav objektiv 28-105, 3,5-5,6 Canon, možete nabaviti već za nekih 200 eurića, polovan, naravno. Novi nešto više, no, to bi trebao biti nekakav objektiv koji bi morali nabaviti i onaj kit koji ste dobili odložiti na policu. Dalje ćete se vjerovatno zainteresirati za nekakav zoom, vjerovatno 70-300. A njih ima nekoliko modela sa totalno raznim cijenama. Možete, npr. nabaviti Sigmu DG seriju za 1200 kn (za Canon i Nikon), ali s tim objektivom zaboravite da ćete snimati ptice u letu. Ali za špijuniranje susjeda će poslužiti…

Od jeftinih objektiva, koristan će vam biti samo neki fiksni s velikim otvorom, npr. Canon 50mm 1.8 II. Relativno je jeftin (novi oko 100 eura), a super je za snimke u lošijim svjetlosnim uvjetima. Sve ostale zoom objektive ipak izbjegavajte one najjeftinije jer ćete biti razočarani i ljuti jer ste bacili pare, a više-manje ste na istom kao da ste ostali na kit objektivu.

Sve ovo ovisi o tome što namjeravate fotkati. E, ako ste entuzijat, onda sve, pejzaže, arhitekturu, gužvu u gradu, koncerte, utakmice, portrete i aktove, sitne objekte, kukce, cvijeće, vlastite nožne prste, sitnice po kući, ručak koji ste sami skuhali, ali ga morate pofotkati prije nego ukućani počnu jesti (i već vas pomalo mrze, ako vas već nisu zamrzili kad ste ih maltretirali da vam poziraju nekoliko sati) pa onda kućne ljubimce, nasreću, imate ih samo troje, a kornjača se ne buni i ne bježi, osim od bljeskalice…

Uglavnom, biti ćete svestrani fotograf… Onda vam trebaju i odovarajući objektivi – neki prime koje ćete koristiti stalno i najviše, to je standardni zoom cca 24-105 ili nešto manji 24-85. Ako imate para, priuštite si neki kvalitetniji, ali i skuplji i rašunajte da će vas to čudo koštati od nekih 3500 kn na gore (Canonova L serija, 24-70 2.8, nemojte ga pobrkati s istim, ali s otvorom blende od 3,5-4.5 jer je riječ o puno slabijem objektivu). No, objektiv s otvorom 2.8 znači i puno veću moć u slabim svjetlosnim uvjetima pa se u svakom slučaju isplati jer snimate sa nižim ISO vrijednostima pa je s tim i fotka kvalitetnija (e, o ovom drugi put).

Zatim izaberite neki telefoto zoom, npr 70-300. Njih ima dosta jeftinih, ali već sam rekao, nisu za ptice u letu jer su spori, sporo zumiraju, a i ovi najjeftiniji nemaju stabilizatora slike, a to je kod ovih zumiranja vrlo bitno ako objekt “lovite”. Recimo pticu, nogometaša ili neko drugo nestašno biće. Ali ako se odlučite na neki bolji, izrigat ćete love kao za još jedan fotoaparat pa bih ovo preporučio da kupite samo ako ćete zaista zarađivati snimanjem utakmica (i inače objektivi koji su namjenjeni slikanju sportskih događaja su najskuplji, ali i najbrži). Ja imam jedan 70-300, Sigma DG serija, koštao je 200 dolara i zapravo ga skoro nikad ne koristim, niti vani, a niti u studiju jer sporo zumira i čim je malo tamnije odbija zumirati kako treba.

I za kraj neki jeftini fiksni 1.8. On će vam svakako dobro doći. Za večernje slike na terenu, raznorazne zgrade i eksperimente u vlastitoj sobi.

Zatim tu ima još par stvarčica. Filteri – UV obavezno, on je zapravo zaštita za leću i košta toliko malo da je grijeh zbog tog troška riskirati ogrebotinu skupog objektiva. Zatim je korisno uzeti i polarizacijski cirkularni jer je njega jedinog skoro nemoguće emulirati u photoshopu. On je koristan ako slikate krajolike s puno sunca i oblaka. Ostali filteri su i nepotrebni zbog photoshopa, ali mogu se i koristiti, no to je priča za drugi put. Zatim, vrlo je vjerovatno da ćete probati raditi makro fotografiju. Ali s vašim objektivom se ne možete približiti na 3 cm od objekta. Zato su tu close-up leće. Uobičajeno se prodaju u paketu od 1+, 2+, 4+ i 10x i samo ih našarafite jednog na drugog i na filter i voila – možete ući u grlo vašem modelu. Nemojte reći da sam vam ja rekao…

Još nismo gotovi. Od osnovne opreme (sjenilo za objektiv se podrazumijeva i s većinom ih dobijete u paketu, ako ne, kupite ga, korisno je na suncu), trebao bi vam i nekakav blic. Canon i nikon speedlight, a i od ostalih proizvođača, koštaju ohoho, 200 eurića će izletjeti za jeftiniji model. Srećom, tu su Kinezi. Ima bliceva koji koštaju i 50 eura, a rade čuda (dobro, ne pretvaraju vino u vodu, tj. obrnuto, ali… imaju zglob za pomicanje glave gore-dolje i lijevo-desno pa ga možete usmeriti u strop ili zid, manualne postavke za jačinu obično od 1/64 do 1, ugrađen infrared receiver i… što bi više htjeli od blica?).

Još su tu raznorazni dosvjetljivači, difuzori, pozadine, ali to možete i improvizirati (za koji dan ću napisati članak kako isfušati studio za sitne pare, a da funkcionira pa ćete vidjeti).

Fotografija nikako nije jeftin sport, ali kao i sve što radimo s guštom, tako i ovo donosi puno zadovoljstva. Svakako ćete za opremu potrošiti minimalno 5000 kuna za početak, a neki i više. S vremenom, kada kupite još koji objektiv i poradite na rasvjeti i studiju, vidjet ćete da ste utukli čitavi mali kapital u svoj hobi, ali dovraga, zašto ne, ako vas to veseli, a pogotovo ako imate kakve šanse tu i tamo koju kintu dignuti od toga (eh, i to se može, bit će i o tome riječi).

Za vas koji imate koju kintu više za uložiti i veće ambicije, preporučio bih da odmah preskočite entry level aparate i zagrizete u drugu klasu, makar i neki polovni poput 40D i dobar objektiv srednjeg dometa (24-105 ili 24-70) i počnete razmišljati o malom studiju, makar s “tvrdim” svjetlom – najobičnijim lampama i reflektorima ako nema love za bliceve.

Ovo je bio jedan članak bez reda i poretka, napisan da nekom početniku objasni da je dobro imati dobar fotoaparat, ali i dodatne ekstenzije, pogotovo objektiv, jako igraju ulogu, no, uz sve ovo, tu je još jedan faktor, možda i najvažniji. To ste vi. Vi ste najbitniji, jer možete imati zvjersku opremu, ali ako nemate ništa znanja ni talenta, onda vam to ništa ne vrijedi. Ulažite u znanje, čitajte, gledajte i proučavajte tuđe fotke i sve ostalo će doć po sebi.

Tagovi: , ,

7 odgovora na "Koji fotoaparat?"

  • Željka says:
  • tom says:
  • iper says:
  • tom says:
  • alen says:
  • sanja says:
  • art says:
Ostavi komentar

/a