Otkrivenje – Lightroom

U današnjem članku predstavit ću vam jedan od najkorisnijih programa za fotografe, Adobe Lightroom. Služi za podešavanje fotki i dosta liči na Adobe Camera Raw, ali sa puno više mogućnosti i uz to može baratati bilo kakvim formatom, a ne samo RAW-om.

Od Adobea očekujemo da nam program zauzme gigabajt prostora ili više, ali s ovim to nije slučaj, instalacijska datoteka zauzima nekih 76 MB. No, kada počnete raditi s njim, itekako je žedan hard diska i memorije pa bi bilo dobro da imate moćan stroj s jakim procesorom, puno memorije i velikim hard diskom. I ogromnim ekranom… No, da vas ne bacim u depresiju ako nemate takvu mašinu, radit će solidno i na slabijim kantama, ali očekujte trzanje ako usput upalite i Photoshop i radite paralelno. Ja imam malo slabiji laptop sa 2 GB rama i više-manje su oba radila paralelno dok nisam došao do nekih 30-40 radnji u Lightroomu i 5 datoteka u PS-u sa nekoliko layera.

Da mi vidimo o čemu se tu radi…

Lightroom je, kako sam napisao, aplikacija prvenstveno namijenjena fotografima i služi za korekciju slike, boja, kontrasta, ekspozicije i svih ostalih čudesa. Ovdje nemam prostora (zapravo imam, ali bi mi trebalo par mjeseci da napišem) da opišem sve mogućnosti, zato ću, za početak, samo predstaviti program i pokazati nekoliko najvažnijih stvari.

Na gornjoj slici vidimo početni ekran i izabran je “Library“. Pretpostavljam da ste shvatili da se radi o browseru kroz vaše slike. Možete napravti novi katalog i u njega (ili u već postojeći) importirati slike i napraviti bazu što je zgodno za baratanje kolekcijom, pogotovo ako ste uredno pa ste i sami katalogizirali fotke po folderima i datumima (za import idete u File – Import Photos From Disk, a za napraviti novi katalog, isto na File – New Catalog). Lightroom će importirati slike, sagraditi bazu i možete početi täällä. Ako imate puno slika, onda vam je dobro napraviti više kataloga da se lakše snađete.

Na gornjoj slici su:

  1. Glavni ekran gdje vidite thumbove, a kad kliknete na sliku, onda će ona zapuniti ovaj prostor. Ako imate mali ekran, kao ja, malo ćete se pomučiti jer ćete morati zumirati da bi obrađivali slike.
  2. Ovdje vam je navigator, sličan kao u PS-u, samo se povećavanje izvodi malo drugačije, ali shvatit ćete https://pharmacieviagra.com/boutique/viagra-generique/. Ispod njega su folderi i navigacija.
  3. Ovdje vidite vašu kolekciju i kroz nju možete skrolati kotačićem miša. Taj prozor je uvijek ovdje, i u drugim “modovima” rada.
  4. Histogram, Quick Develop gdje možete na brzinu i jednostavno podesiti osnovne parametre, ekspoziciju, vibrance, saturation i ispod toga prozorčić za dodavanje keyworda.

Library - svojevrsni browser foldera i kolekcija

Slijedeći prozor nam je interesantniji. U njemu ćemo provoditi najviše vremena u LR. To je develop način rada:

Prvo da opišemo što je što na ovoj slici:

  1. Ovo smo već prošli, to nam je glavni ekran u kojem vidimo sliku na kojoj radimo.
  2. Ovdje biramo između načina rada – Library je pretraživač, Develop je okruženje gdje ćemo raditi na slici, Slideshow kreira slajd od izabranih slika (nisam ga još ni isprobao tako da nemam pojma što i kako…), Print je očito odjeljak kada želimo nešto isprintati (i ok je, možda i bolji nego od PS-a) i na kraju, Web, kreira web galeriju slično kao i PS.
  3. Ovo je Navigator, iznad sličice su opcije za povećavanje. Iskreno, više bih volio da to radi kao u PS-u, sa sliderom.
  4. Ovo smo već spomenuli, tu vidimo sve slike iz kolekcije.
  5. Histogram, nezaobilazan prikaz u kojem sve vidimo. Iznad njega su još i parametri slike – ISO, žarišna duljina…
  6. Mali prozorčić sa nekoliko alata – Crop Overlay, Spot removal – radi slično kao i patch tool i clone tool u PS-u, Red Eye removal, za korekciju crvenih očiju, Graduated filter i, nama trenutno najinteresantniji, Brush correction tool.
  7. U ovom prozoru su nam sve korekcije i o njemu samo se može napisati knjiga. Možemo podešavati ekspoziciju, kontrast, svjetlinu, boje, zasićenje, oštrinu…
  8. Najbitnije iz ovog prozora je History. Ide skroz do otvaranja slike i od velike je koristi ako nešto uprskate.

Presets - gotova rješenja za podešavanje.

Bliži pogled na desnu stranu Develop ekrana

I na lijevu... Presets i History

Rekao sam da nam je od svih alata, nekako najinteresantniji Adjustment brush alat. Dok kod ostalih podešavanja djelujemo na cijelu sliku ili u slučaju Graduated filtera, na određeni dio slike (zgodno za nebo gdje imamo jasnu granicu između neba i horizonta), možemo “išarati” područje na koje želimo djelovati i napraviti nekoliko takvih područja, čak i jedno preko drugoga.

Uočite točku na desnoj strani slike, ona će biti tamo gdje smo počeli “šarati”, a bit će ovakva sa crnom točkom u sredini kada je aktivno podešavanje, a kada slijedeći put upalimo Brush i pređemo preko slike, pokazat će se svi krugići ako imamo više Brush podešavanja, ali bez crne točke u sredini i klikom na nju izaberemo ono podešavanje s kojim želimo raditi. Malo zbunjujuće? Probajte zašarati jednom pa kliknite ponovo Brush tool i šarajte ponovo, onda ćete vidjeti da imate dva podešavanja. Npr. jedno za ekspoziciju, drugo za izoštravanje.

Na ovoj slici, ja sam htio zašarati nebo i napraviti masku da “izvučem” plavu na vidjelo. Da sam išao podešavati ekspoziciju za cijelu sliku, onda bi se sve tamnilo/svjetlilo, a isto tako i sa saturacijom. Ovako smo napravili masku za nebo i manipulirali samo njim.

Brush tool je kao i u PS-u, moramo se potruditi da “ofarbamo” željeno područje, a istovremeno, neželjeno ostavimo izvan toga (ista fora kao i sa maskama kada crno bojite ono što maskirate, a bijelo ono što ostaje izvan, ovdje birate između A, što bi bilo farbanje i Erase što bi bilo brisanje). Brushu možemo podešavati veličinu i feather (slično kao hardness u PS-u). Približite sliku pa precizno napravite masku.

Alat se primjenjuje kako bojimo ili brišemo pa ćete vidjeti rezultat odmah. Vidite bijela područja oko kipa gdje treba preći brushom da uđe u masku i plava na kipu koja moramo izbaciti.

S malo podešavanja dobio sam ovo, početna slika i završna. Uz brush za nebo, podesio sam i zasićenja za žutu, plavu i zelenu. Da budem iskren, nisam baš najpreciznije napravio masku, a i malo sam pretjerao sa zasićenjem neba pa se pojavio šum, no, vidi se smisao i svrha programa te se s malo više strpljenja može dobiti sjajne rezultate.

Lightroom je alat za podešavanje osnovnih parametara slike i to radi fantastično, puno bolje od PS-a iz razloga jer radi samo to i nije opterećen sa brdo drugih opcija. S druge strane, nema puno opcija za retuširanje osim jednog alata, Spot removal, za uklanjanje nepravilnosti i kloniranje, i alata za crvene oči. Za precizno retuširanje potreban nam je PS ili neki drugi program za obradu fotki. Do rezultata koje dobivamo Lightroomom možda možemo doći i u PS-u, ali s puno više muke i većom vjerovatnošću da ćemo dobiti šum. LR je za podešavanje puno lakši i jednostavniji i manja je mogućnost da ćemo zaribati. Pogotovo ako otvorimo sliku slikanu u RAW-u. Uglavnom, savršen alat za fotografe koji samo žele podesiti sliku.

S druge strane, više-manje sve mogućnosti obrade slike koje ima LR, ima i Adobe Camera Raw koji služi za importiranje RAW formata u PS, samo što LR može otvoriti i druge slike u bilo kojem formatu. Ako slikamo samo u RAW-u, onda nam možda ovo ništa ne znači jer podesimo sliku u Camera Raw-u i nastavimo raditi u PS-u.

LR ima mogućnost baratanja katalozima i popisom datoteka poput Bridge-a kao i unos keywordowa i opisa datoteka pa se nameće kao sve-u-jednom alat za baratanje kolekcijom i obradu. Nasuprot tome, Bridge može pregledavati slike u bilo kojem folderu, a LR ih mora uvesti u katalog i tu mu je mana. Ali i prednost LR-a je upravo ta da napravi bazu pa ako imamo brdo fotki porazbacanih po raznim diskovima, karticama, DVD-ima, stikovima, LR “pamti” gdje su te slike pa kad opet spojimo disk (naravno, ako se registrira pod istim slovom…), slike su ponovo u katalogu. U Bridge-u ih moramo ponovo tražiti što zna biti frustrirajuće.

LR je sasvim pregledan, ali Adobe Camera Raw ima sučelje koje je bolje vlasnicima manjih ekrana (recimo kad ste na terenu pa imate samo manji laptop sa sobom) jer paneli s alatima i podešavanjima zauzimaju manje mjesta.

Još što se tiče LR-ove baze je ta da se podešavanja na slici spremaju u bazu, a ne na sliku tako da mi zapravo uopće ne dotičemo original sliku, nego su podešavanja i obrada zapisani u bazi (baza je, btw, crossplatform, što znači da je možete koristiti i na PC-u i na Macu, ali ne i na Linuxu). Doduše, taj sistem koristi i Camera Raw koji kreira malu xml datoteku u koju zapiše sve promjene i kada je izbrišemo, možemo se vratiti na početak.

LR je zapravo odlična baza podataka, organizator datoteka i može podesiti parametre slike i napraviti različite verzije iste slike ne dotičući original sliku. I to se može izvesti u roku par minuta. Radi odlične slide prezentacije i web galerije i ima odlično sučelje za printanje. A opet nam za neko podešavanje treba PS. Nužno.

Što se tiče cijene, PS paket košta od 700 do 1000 dolara za extendend verziju dok je LR 300 (govorimo o cijenama direktno na Adobeovim stranicama), ali ako uzmete samo LR, nemate mogućnost detaljne obrade slike, layere, retuširanja, montaže…

Na ovakvo izdavanje nekoliko programa možemo gledati kao na Adobeovu politiku da nas natjera da kupimo (ili na neki drugi način dođemo do njega, ali na taj način oni nisu mislili…) više programa i potrošimo više love, a da u konačnici zapravo mislimo da smo napravili dobar posao jer nam oba programa trebaju u svakodnevnom radu pa ćemo tako, kad kupimo PS i isprobamo LR, izrigati tih 300 USD koliko košta jer dobivamo fantastičnu bazu (koja je mogla biti u sklopu Bridge-a kojemu je i bi trebala biti namjena baratanje datotekama), odličan slide i web gallery maker (što isto radi i Bridge, ali ne tako vizuelno lijepo pa će vaš kupac biti više oduševljen slajdom iz LR-a čak i ako su slike lošije nego iz slajda koje je generiran u Bridge-u).

Isto tako možete obrađivati sliku bez da zadirete u original (što ionako radi Camera Raw, ali samo sa Raw datotekama…), imate bolje opcije za ispis (koje nema PS koji košta više nego duplo…) i ima fensi izgled i pregledno sučelje (ali kao da je teško ušminkati sušelje PS-a).

Da li nam onda uopće treba LR? Da, definitivno da, ako ste fotograf i imate par desetaka tisuća slika i ako radite komercijalno i potrebna vam je dobra i fleksibilna baza u kojoj se možete snaći u roku odmah, onda da. A potreban vam je i PS.

Ima li alternative? Ima, možda ne tako dobre, ali ima i besplatna je, no o tome, neki drugi put.

Bit će na ovim stranicama još riječi o LR, pogotovo detaljnijih opisa pojedinačnih alata i podešavanja, a do tada, fotkajte i uživajte.

Tagovi:

Ostavi komentar

/a