Parametri fotoaparata

Vrijeme je da se upoznate s svojim fotoaparatom, ako to već niste. Fotić ima nekoliko osnovnih parametara za koje morate znati čemu služe. To su otvor blende (Aperture size), brzina okidača (Shutter speed), ISO vrijednost, balans bijele (White balance) i njihovim kombiniranjem upravljamo aparatom. Kako se kaže, fotografija je igra svjetlosti i sjene, a ova četiri parametra se igraju sa ta dva i dobar igrač dobiva i dobre rezultate pa stoga naučite koristiti sve parametre u kombinaciji i nećete promašiti.

Otvor blende objektiva ili aperture size je parametar koji će početnika na početku zbuniti zbog formule “više je manje”. Naime, otvor blende je veći što je broj koji ga označava manji (?). Uobičajeno je da svaki objektiv, uz žarišnu duljinu (još jedan parametar, ali vrlo jednostavan za naučiti), ima i oznaku otvora. Recimo ovako – objektiv Canon 28-105, 3.5-4.5 USM. Najveći otvori blende su 3.5 na širokom (ili wide) području žarišne duljine 28 mm i 4.5 na telefoto duljini od 105 mm. Najmanji otvor tog objektiva je, ako se dobro sjećam 22. Dakle – NAJVEĆI je 3.5, a NAJMANJI je 22. Što je otvor veći, to više svjetlosti ulazi u objektiv. Ovo zapamtite.

Također, otvor blende je direktno povezan sa dubinom polja iliti depth of the field – što je veći otvor to će nam pozadina biti zamućenija, a što je manji, slika će biti plošna, bez dubine. Recimo da je bolje da pogledate sliku. Prva je s većim otvorom od 5.6, a druga s manjim od 32:



Krediti: Taken by: Fir0002, flagstaffotos.com.au, pod GNU Free Documentation License.

O otvoru blende ovisi još i o koliko nam svjetlosti treba ne bi li slika bila pravilno osvjetljena, tj. eksponirana. Ako su svjetlosni uvjeti lošiji, tada će nam trebati veći otvor. Ako ste sretnik i imate neki kvalitetniji objektiv s otvorom 2.8 ili čak većim, onda ćete biti u prilici fotografirati bez blica i kada nije potpuni dan. Ovo je direktno povezano sa slijedeća dva parametra, a to su brzina okidača i ISO postavke (ili ISO brzina).

Tu je priča malo jednostavnija. Brzina okidača je preduvjet da “zamrznemo” sliku u pokretu. Ako je ta brzina manja od 1/60 s, onda ćete imati dojam da se objekt koji se kreće razlijeva. Za snimanje brzo krećućih objekata, poput sportaša, ptica u letu, mačaka u trku, auta, motora i ostalih čudesa prirode ili čovjekovih ruku, potrebna vam je veća brzina da bi objekt ostao lijepo “zamrznut”. Što znači da bi brzina okidača trebala biti negdje između 1/125 i 1/250 ili veća. Sve je to lijepo i krasno po danu, ali kada dođe večer ili kada ste u nekoj prostoriji, onda se događa to da veća brzina opet dopušta ulazak manje svjetlosti u objektiv (jednostavno – brže se otvori i zatvori) i opet imamo tamnu sliku. Tu pomaže veći otvor blende (to je ono 2.8 ili manje) da dopusti da više svjetlosti uđe u objektiv i dobar objektiv vas može spasiti.

Svejedno, ako slikate lokalne haklere na parkiralištu koji igraju košarku ispod reflektora, neće vam pomoći ni da imate otvor blende 1.4. Ako i imate taj objektiv, onda ste za njega platili lijepu cifru, a i znate čemu služi pa vam je ovaj tekst nepotreban. No, za takve uvjete imate relativno jeftine 50 mm 1.8 (trebali bi koštati oko 100 €) za većinu fotića. U takvim uvjetima postavite otvor blende na maksimalno (koliko god to bilo na vašem objektivu) i pustite aparatu da sam bira brzinu. Pritom ciljajte na najsvjetlije dijelove za autofokus i da aparat izmjeri veću brzinu.

Kontrole fotoaparata

Ovdje vidimo kotač na fotoaparatu za odabir podešavanja parametara otvora blende i brzine okidača. Zeleni kvadratić je ful automatski i ne preporučam ga jer onda aparat sam određuje što će i kako fokusirati (u kojoj točki), otvor, brzinu, sve. U P modu, aparat na temelju izjerene svjetlosti određuje brzinu i otvor, ali imamo kontrolu nad točkom zumiranja i još nekim parametrima što nam je dosta korisno. Ovaj mod je dobar za dnevno slikanje “po cesti”. Tv je prioritet zatvarača, tj. mi određujemo brzinu zatvarača, a aparat na temelju svjetlosti odredi otvor. Ovo je korisno za sportsku fotografiju po danu gdje se objekti brzo kreću i želimo ih zamrznuti. Av je prioritet blende i mi određujemo otvor blende, a aparat brzinu. Ovo je korisno kod proslava, npr. vjenčanja u sali i crkvi gdje je osvjetljenje osrednje pa otvorimo blendu na maksimum i pustimo aparatu da gađa brzinu. I na kraju, M, manual settings gdje mi određujemo i otvor blende i brzinu zatvarača. Ovo koristimo kada želimo potpunu kontrolu, recimo za poziranja, studijske snimke i slično. Ostale modove neću sada komentirati jer su zapravo namještene postavke za određene slučajeve.

Već i kod brzine 1/40 ćete dobiti relativno upotrebljive slike ako je za nekakav članak, ali za izložbu se trebate još potruditi. Za brzine manje od 1/60 je poželjno imati tripod ili monopod ili barem se dobro nasloniti da se aparat ne miče jer u ovom slučaju nemamo samo objekt u pokretu, već se i aparat trese i to dovodi do vrlo loše slike. Ako je loše svjetlo, onda dobivamo nešto ovako, pogledajte kako ostaju tragovi pokreta jer je brzina okidača mala (1/20):

28mm, 3.5, 1/20, ISO 1600

Trbučna plesačica dobra slika28mm, 3.5, 1/60, ISO 100, © Tomislav Konestabo

Obje slike su slikane u lošim svjetlosnim uvjetima, s time da je prva bez blica, otvor blende je maksimalan, ali brzina okidača je mala i slika je zamućena (ostanimo na ovoj slici i za pojašnjenje drugih paramatara). Druga je slikana s blicem i dobili smo dovoljno svjetlosti da brzina bude 1/60 s i slika bude dobra kamagra oral jelly 100mg.

Tu dolazimo do trećeg navedenog parametra, to je ISO osjetljivost. Ukoliko smo u lošim svjetlosnim uvjetima, možemo “potpomoć” aparatu da upija malo više svjetlosti povećavajući mu osjetljivost. Tako omogućavamo aparatu da može brže okinuti. Ovo ima svoje prednosti i mane. Prednost je u tome da pri lošoj svjetlosti možemo okinuti kako-tako dobru sliku, a da bude upotrebljiva:

3.5mm, 1/15, ISO 1600, © Tomislav Konestabo

Loša je strana visoke ISO osjetljivosti ta da dobivamo puno šuma. Detalji su zrnati i slika je neupotrebljiva za išta drugo osim novinarstva. Evo povećanog detalja gornje slike (ne, neću povećati taj detalj na koji ste pomislili…):

Vidimo da je slika na 100% veličine prilično zrnata i neupotrebljiva. Noviji i bolji aparati više klase puno bolje barataju s visokim ISO vrijednostima, no i kod njih vrijednosti veće od 800 neće dati vrhunske rezultate. Za najbolje rezultate bolje se držati ISO vrijednosti 100 ili 200. Ako se može, upotrijebi se flash, ali ponekad to nije moguće ili nije prikladno pa za takve događaje treba ipak imati odgovarajući hardware – dobar objektiv otvora 2.8 i dobar aparat s malo šuma na ISO 800. Na sreću, novi aparati su sve bolji i bolji pa čak i ovi u najnižoj klasi su jako dobri i upotrebljivi (npr. Canon EOS 550D).

Ostaje nam još balans bijele. Zapravo je prilično bitan parametar i on nam utječe na krajnji izgled fotke. Ako snimate u RAW formatu, onda ga možete, zajedno s još nekim ekspozicijskim parametrima, podesiti pri unosu u program za obradu slike. Što je balans bijele, tj. što on određuje? Pojednostavljeno, ako loše podesimo bijelu, onda će slika biti ili previše narančasta ili previše plava/siva. Balans bijele je vezan uz temperaturu svjetlosti i ovisno o njoj, prikazuje boje u ovom ili onom tonu.

Tablica balansa bijele boje i temperature svjetlosti

U gornjoj tablici vidimo uobičajene postavke koje imaju skoro svi fotoaparati (ovo posljednje prema temperaturi samo neki). Automatska postavka je zapravo svojevrsna lutrija jer slika može i ne mora ispasti dobro. Obično u lošijim uvjetima pri slabijoj svjetlosti, boje bacaju na narančasto kao na gornjim slikama pa je dobro podesiti boju. Custom funkcija nam omogućava da sami “izmjerimo” bijelu. Odaberemo Custom i aparat usmjerimo na ono što bi trebalo biti bijelo pa tako aparatu “naredimo” što će biti bijelo i boje će biti pravilno prikazane. Tj. aparat će podesiti odnose svijetla i boja. Ovaj parametar je obično zanemaren kod amaterskih fotografa jer ne utječe direktno na ekspoziciju (tj. da li je slika presvijetla ili pretamna), ali ako ne slikamo u RAW formatu, onda se poslije moramo poigrati u programu za obradu i podešavati boje što zna dovesti do gubitka kvalitete, šuma, lošom crnom bojom itd. Zato se drugi put sjetite i tog, četvrtog parametra kada idete na teren.

Eto, nadam se da su vam sada jasnije postavke i odnosi četiri najvažnija parametra fotoaparata. slijedeći post će biti malo o blicevima i upravljanju njima.

Fotić u ruke i navalite.

Tagovi: , , ,

3 odgovora na "Parametri fotoaparata"

  • MAJA says:
  • Hrvoje says:
  • marko says:
Ostavi komentar

/a