Samo sirovo

Ako imate neki digitalni fotoaparat, onda vjerovatno imate izbor u kojem formatu ćete snimati. Uz standardni JPEG u nekoliko stupnjeva kvalitete, oni bolji dopuštaju i snimanje u RAW formatu. I ako planirate nešto više s tim slikama osim objavljivanja na Facebooku i sličnim stranicama, bilo bi dobro da većinu materijala snimate u RAW formatu. Ne zovu ga bez razloga digitalni negativ

A zašto? Zbog nekoliko razloga. Prvi od njih je dinamički raspon (WTF?). Dinamički raspon ili dinamic range na engleskom je raspon između najsvjetljijeg i najtamnijeg tona kojeg vidite ispred sebe. Osim ako ne snimate neku scenu gdje je kontrast minimalan, fotić će uslikati samo jedan dio tog raspona. Ako snimate u RAW-u, taj raspon će biti veći jer RAW pospremi sve podatke koje senzor aparata vidi ici. Raspon RAW datoteke je cca 8-10 koraka. Kod JPEG datoteke taj je raspon nekoliko koraka manji pa dolazi do “spaljenih”, preeksponiranih dijelova i manjka detalja u tamnom dijelu. Svejedno treba biti pažljiv sa ekspozicijom, ali ako i falimo za korak ili dva i snimamo u RAW-u, onda možemo popraviti stvar i imati sve detalje, a kod JPEG-a ne.

Gledajte histogram – kada pogledate histogram opaljene fotke na ekranu fotića, možete vidjeti da li je koji dio spaljen. Pošto preview na aparatu prikazuje samo JPEG, vjerovatno je ostalo nešto više detalja na obje strane ako snimate u RAW-u.

Sirovo je više – RAW format bilježi sve što senzor vidi, nema procesiranja slike u aparatu. To znači da vam ostaje da obradite sliku na na velikom ekranu i vidite sve detalje koji se ne vide na malom ekrančiću fotoaparata. Također, nema procesiranja boja, izoštravanja, kontrasta, sve podešavate sami i imate potpunu kontrolu nad bojama, ekspozicijom i ostalim važnim parametrima kao što je balans bijele, bogatstvo boja, zasićenje, kontrast i sve drugo. Dobar software za procesiranje RAW-a dopušta vam da sve ove parametre detaljno podesite prije unosa u program za obradu, a podatke ne zapisuje u samu datoteku, već napravi novu, malu tekstualnu (xml) datoteku tešku svega 7-8 kilobajta i u njoj su zapisane postavke, a original datoteka je netaknuta pa se uvijek možete vratiti i podesiti parametre ako ste negdje fulali ili želite neki drugi efekt, a kad obrađujete JPEG koji ste prije dobili, gore vam boje.

To je zapravo najgore što vam se može dogoditi, da vam izgore boje, kad imate RAW datoteku, onda se uvijek možete vratiti na original (ako ništa drugo, izbrišete xml datoteku sa postavkama i opet imate u rukama početnu fotku). Kod ekspozicije jedino morate paziti na svijetle dijelove, ako njih na početku izgorite, onda više nema povratka, ni RAW nije svemoguć ako senzor previše osvjetlite i spalite svijetle dijelove. Bolje je da malo podeksponirate snimku i ulovite sve detalje. Iz tamnih dijelova lakše ćemo izvući detalje jer oni postoje (ovo ću vam demonstrirati kroz koji dan), a izgoreni ne postoje, imamo samo bijelu, spaljenu površinu.

Ima li RAW i neke nedostatke? naravno da ima, ništa na ovom svijetu nije savršeno pa tako ni to. Snimanje u RAW-u je sporo. JPEG-ova ćemo i sa starijim i lošijim DSLR-om ili nekim slabijim aparatom nizati barem desetak za redom, dok će se i najjači fotići mučiti sa RAW datotekama ispucanim u nizu. Jedno od rješenja je imati bržu karticu (novi fotići poput Canona 7D mogu zapisivati u UDMA brzini), ali i to ne pomaže puno jer smo ograničeni brzinom procesora aparata.

RAW datoteka je nekoliko puta veća od JPEG datoteke. Sa današnjim diskovima ovo nije neki problem, sada su ionako uobičajeni vanjski diskovi od terabajta i više (samo se molite da ne krepa, na takav disk stane otprilike 120 tisuća slika ako datoteka ima 8 MB. To je nečiji cjeloživotni rad, koristite takve diskove kao skladišta, ali najbolje fotke i ostale dokumente radije pospremite na još jedno ili dva mjesta). Veličina datoteke će vam smetati kod prebacivanja s kartice na komp. Pogotovo ako imate 4 ili 8 GB karticu punu slika i USB čitač. Možete komotno prošetati na pivce dok se fotke presnimavaju. Što zapravo nije ni loše jer se možete malo odmaknuti od kompa i družiti se s prijateljima…

Uglavnom, više ima razloga pro, nego kontra, i ako ikako možete, snimajte u RAW formatu. JPEG je koristan kada ispucavamo velik broj uzastopnih fotki, npr. na nekom slavlju kada se zabava već zahuktala i zapravo lupate čim više fotki da biste ulovili slavljenike u zanosu (i ludilu). Važne detalje poput rezanja torti, govora, poljubaca i raznih poziranja, obavezno snimajte u RAW-u.

Za sve vas koji imate fotić koji ne snima u RAW formatu, možda ima nade, ali samo ako ste sretni vlasnik Canon aparata. Naime, u aparatima je sličan ili isti hardware kao i u njihovim boljim i skupljim rođacima. Na primjer, u nekom entry-level DSLR-u je isti procesor kao i u onih srednje klase (provjereno, imao sam stari 300D, imao je isti proc kao i 10D koji je koštao duplo), razlika je u dodacima poput upravljačkih dugmića, optike, ekrana, oplate… I, naravno, software-u. Ako u takav aparat “nagurate” drugi program koji ga pogoni, moći ćete ga puno bolje iskoristiti (kao i kod navedenih 300D i 10D, stavio sam unutra drugi, hackirani firmware i praktički imao 10D, tj. sve one dodatne opcije koje 300D u originalu nije imao. Naravno, bio je nešto sporiji i slabiji, ali softverske opcije su bile iste). Proizvođaču je zapravo skuplje da proizvodi dva različita čipa, nego da štanca jedan te isti i samo ih pakira u drugo pakovanje i poprati sa limitiranim software-om za jeftinije i punom verzijom za skuplje, kao i ostalim dodacima, ekranom, zrcalima, optikom i svim ostalim čudesima.

No, da ne skrećem s teme, za vlasnike Canona koji u originalu nemaju postavku za snimanje u RAW-u, postoji Open Source Canon Hacker’s Developers Kit. To ne znači da ćete morati sami razvijati novi software za vaš Canon, mada i to možete, nego da se vjerovatno našla neka dobra, i sposobna, duša koja je napravila prerađeni firmware za vaš aparat koji s lakoćom možete ugurati u njega. Upgrade firmware-a se uglavnom svodi na to da novi (ili stari) firmware snimite na karticu, stavite je u fotić i upalite ga, a onda vas on puta da li želite napraviti upgrade. Krenite na početnu stranicu, možda imate sreće pa nađete nešto i za vaš aparat, ima novi firmware za cca 50 modela, od A do T, i donosi dosta poboljšanja kojima ćete iz svog malog fotića izvući puno više. A ako ne, možete ga sami izraditi…

Tagovi: ,

1 odgovor na "Samo sirovo"

Ostavi komentar

/a